Simptomi
Šta rukovodioci obično vide
- Globalni dizajn, lokalna zaobilazna rešenja
- Nejasna odgovornost za kategorije, zemlje, zajedničke usluge i poslovanje
- Previše eskalacija za odluke koje bi trebalo da budu ugrađene u model
01Put za rukovodioce
Put za rukovodioce
Operativni modeli nabavke pucaju kada su uloge, upravljanje i prava odlučivanja opisani, ali nisu učinjeni sprovodivim.
Simptomi
Dijagnoza
Rezultat
Pragmatičan nacrt odgovornosti, toka odlučivanja i upravljanja koji može da se sprovede.
Definicija
Operativni model nabavke je radni sistem koji strategiju i organigram pretvara u ponovljivo sprovođenje. Odgovara na četiri pitanja na koja dijagram strukture nikada ne odgovara. Ko sme da odlučuje. O čemu. U kojim granicama. I šta se dešava kada odgovor nije jasan.
Konkretno, definiše mandat koji nabavka ima, kako je odgovornost podeljena između kategorije, dobavljača, zemlje i poslovne jedinice, koje odluke su ugrađene u model umesto da se eskaliraju i ritam kojim se upravlja vrednošću. Kada je to eksplicitno, rad se kreće između pravnih lica bez sastanka koji odobrava svaki korak. Kada je to prećutno, svaki nestandardni slučaj postaje eskalacija.
Dve skupe zablude
Prikazuje linije izveštavanja. Ne govori ništa o pravima odlučivanja, primopredajama ni ritmu upravljanja. Dve organizacije sa identičnim organigramima mogu da sprovode potpuno različito.
Određuje pravac: prioritetne kategorije, ambiciju uštede, odnos prema dobavljačima, digitalnu agendu. Strategija bez operativnog modela je skup namera bez mehanizma koji ih nosi.
Sloj između. Upravo njega većina transformacija preskače, a upravo se u njemu vrednost stvarno dobija ili gubi.
Dijagram
Model je sprovodiv kada je svih osam definisano zajedno. Obrazac neuspeha gotovo nikada nije komponenta koja nedostaje. To su komponente dizajnirane odvojeno.
Dizajniranih zajedno, tih osam se ponaša kao jedan sistem. Dizajniranih odvojeno, model upravljanja pretpostavlja prava odlučivanja koja sistemi ne sprovode, a odgovornost za kategorije gubi od kulture eskalacije.
Pogrešno prvo pitanje
Većina rasprava o operativnom modelu svede se na jedno pitanje: centralizovati ili decentralizovati. To je pogrešno pitanje za početak.
Naziv nije odluka. Centralno vođen model sa nejasnim pravima odlučivanja ponaša se kao decentralizovan u svakom spornom slučaju. Ponašanje ne određuje naziv na organigramu. Određuje ga to gde leže ovlašćenja kada se dva legitimna interesa ne slažu.
Obrazac neuspeha
Svaki od njih je nedostatak dizajna, a ne problem discipline. Zato ih više obuke i više truda retko popravljaju.
Konkretno
Prava odlučivanja su komponenta koja se najčešće dobro čita, a loše funkcioniše. Konkretizovati ih znači za određenu vrstu odluke i prag tačno navesti ko odlučuje, a ko se konsultuje. Izaberite odluku u nastavku i pogledajte kako izgleda sprovodiv odgovor.
Strateška kategorija, iznad dogovorenog vrednosnog praga.
Postojeći ugovor koji ulazi u period obnove.
Lokacija treba nešto što centralni okvirni ugovor ne pokriva.
Promena sistema koji sprovodi proces.
Poenta nije u ovoj konkretnoj podeli. Poenta je da se podela odluči jednom, u modelu, umesto da se iznova raspravlja u svakom slučaju.
Složenost
Složenost naglo raste čim rad pređe granice pravnih lica, zemalja ili centra zajedničkih usluga. Odgovornost koja je bila jasna unutar jednog poslovanja postaje sporna u više njih. Centar zajedničkih usluga uvodi primopredaju na kojoj odgovornost može tiho da nestane.
Sprovodiv model za više pravnih lica eksplicitno određuje tri stvari. Koje odluke su rezervisane za centralu, a koje se donose lokalno. Kako rad i podaci prelaze između pravnih lica i centra usluga bez gubitka vlasnika. I gde je upravljanje kada su lokalni i centralni interesi legitimno u sukobu. Bez toga centar usluga postaje mesto na kom rad čeka, a ne mesto kroz koje prolazi.
Stvarnost sistema
Operativni model ne živi u dokumentu. Živi u sistemima koji svakog dana pokreću nabavku. ERP i S2P alati ili sprovode dogovorena prava odlučivanja i primopredaje ili tiho sprovode drugačiji model.
Program S/4HANA čvrsto ugrađuje odgovornost, tokove odobravanja i logiku matičnih podataka. Ako operativni model nije rešen kada program stigne, sistem zamrzava nejasnoću. Isto važi za AI. Automatizacija procesa pre nego što su prava odlučivanja iza njega jasna ne uklanja nejasnoću. Ona je umnožava. Spremnost za AI u nabavci je u velikoj meri spremnost operativnog modela: jasna odgovornost, čisti matični podaci i odluke definisane dovoljno dobro da sistem može da deluje na osnovu njih.
Pitanja koja rukovodioci prvo postavljaju
Ciljni operativni model je zamišljeni budući dizajn. Operativni model je način na koji taj dizajn stvarno funkcioniše kada se prava odlučivanja, upravljanje, proces i sistemi učine sprovodivim. TOM koji stane na nivou dizajna upravo je mesto na kom se gubi najviše vrednosti.
Ne. Izbor između pregovaračke moći i prilagođenosti je važan, ali se ponašanje ne odlučuje tamo. Odlučuju ga prava odlučivanja. Model sa jasnim pravima odlučivanja ponaša se predvidljivo bez obzira na naziv. Model bez njih ponaša se kao decentralizovan u svakom spornom slučaju.
Dokumentovane uloge opisuju odgovornost. Ne sprovode je. Sprovođenje puca na primopredajama, pragovima i spornim odlukama koje dokumentacija nikada nije rešila i koje umesto toga tiho odlučuju sistemi.
Pre, kad god je to moguće. Program uvođenja sistema čvrsto ugrađuje odgovornost i tokove odobravanja. Ako operativni model nije rešen kada program stigne, nejasnoća postaje trajna i kasnije je mnogo skuplje promeniti.
Jednom senior dijagnozom mesta na kojima se vaš zamišljeni i vaš sprovedeni model razilaze, pre bilo kakvog novog programa, alata ili savetodavnog sloja.
Dokazi
Iskoristite skup dokaza da smanjite rizik kupovine, a zatim počnite sa jednom dijagnozom iskusnog savetnika pre nego što dodate još jedan program, alat, radionicu ili sloj konsaltinga.
Otvorite dokaze